Izazovi preseljenja iz većeg grada u manji – KAKO SE PRILAGODITI

Koji su to izazovi preseljenja iz većeg grada u manji i kako se prilagoditi na novu okolinu? Savjete donosim iz osobnog iskustva jer upravo to sam učinila prošle godine. Nakon 10 godina života u hrvatskoj metropoli preselila sam se natrag u 300 km udaljen rodni grad. Iz grada od gotovo milijun stanovnika u grad od cca 60 tisuća stanovnika (što je okvirno tek 16% stanovništva Zagreba).

 

Jedno takvo drastično preseljenje prije svega donosi puno promjena u život i prisiljava osobu na nove prilagodbe. Mogu reći da mi je čak osobno bilo teže prilagoditi se na manji grad, nakon života u većemu, nego obrnuto.

 

Naravno, reakcije na ovakve promjene mogu se razlikovati od osobe do osobe, ali čula sam dovoljno priča koje potvrđuju ovu teoriju – veći je šok preseliti se iz veće sredine u manju, pogotovo ako ste mlada osoba.

 

 

 

Kao i mnogo hrvatskih studenata, preselila sam u Zagreb s nepunih 18 godina, odmah nakon završetka srednje škole. Odradila sam još standardno ljetnu turističku sezonu i prije ispitnih rokova za fakultete otputovala u novi grad kako bih počela rješavati sve potrebno za upis i kako bih otvorila novo poglavlje u svom životu. Veselila sam se odlasku iz tog malenog primorskog gradića u kojem sam odrasla, a koji je zbilja nudio premalo mogućnosti za mladu osobu željnu razvoja.

Bila sam oduševljena što imam priliku otići i proširiti horizonte, vidjeti nova mjesta, upoznati nove ljude i doživjeti neke nove situacije. Puno sam putovala i završila mnogo raznovrsnih tečajeva koji su me duhovno i intelektualno obogatili. Na tom sam putu upoznala puno zanimljivih ljudi od kojih su mi neki postali  i ostali jako dobri prijatelji. S vremenom sve je to postalo normalno, to je bio moj život i odvijao se tako – uvijek nekako s pogledom ka naprijed, na nove izazove koji su preda mnom i koje ću savladati.

 

Bilo je uzbudljivo – bilo je puno putovanja, odlazaka u prirodu sa društvom, izlazaka, kućnih zabava (koje su daleko najbolje i najopuštenije), novih prijateljstava, studiranja u inozemstvu, itd. Grad poput Zagreba mladoj osobi nudi sve što je potrebno za sretan život: od edukacija, nebrojenih knjižnica (gdje osobno obožavam visiti), kazališnih predstava, predavanja, mjesta gdje ideš upoznati ljude slične sebi, kafiće gdje znaš da možeš sjesti u miru i da ti nitko neće smetati, mnogo parkova i zelenih površina, uslužnih djelatnosti svih vrsta, a da i ne spominjem doktore ili bilo kakav oblik medicinske pomoći koji je uvijek na raspolaganju.

 

 

 

  • Prednosti života u većem gradu su:
  1. više mogućnosti za bogat društveni život i među tim ljudima pronalazak više onih s kojima se možemo povezati, koji su nam slični
  2. više mogućnosti za zaposlenje
  3. raznovrsne mogućnosti za edukaciju, mnoštvo besplatnih tečajeva
  4. bolja liječnička skrb
  5. veći izbor uslužnih djelatnosti uz niže cijene
  6. veći izbor stanova u slučaju potrebe za iznajmljivanjem

 

 

 

 

 

  • Nedostaci života u većem gradu:
  1. više gužvi u prometu
  2. veća onečišćenost
  3. gubljenje puno vremena u transportu gradom
  4. užurbaniji tempo života
  5. veća razina stresa

 

Poznato je da, kada se nađemo na manjem prostoru u okruženju sa više nepoznatih ljudi, postajemo nervozniji, iako možda toga isprva nismo ni svjesni. Ljudi koji žive stiješnjeni na malim prostorima, u gužvi, često reagiraju agresivnije i svakodnevno proživljavaju više stresa nego oni koji oko sebe imaju više slobodnog prostora. Zato nas odlasci u prirodu opuštaju. Svi mi imamo prirodnu potrebu provesti određeno vrijeme sami sa sobom i svojim mislima, bez ikakve distrakcije okoline i drugih ljudi.

 


 

  • Zašto se ljudi odlučuju na preseljenje iz većeg grada u manji?

Razlozi su ponovno individualni, ali često čujem da je to potreba za mirnijim životom, čišćim zrakom, životom bliže prirodi, s manje stresa i sl.  I meni je želja bila biti bliže lokacijama poput ovih koje donosim u članku.

 

 

 

 

  • Ali onda shvatiš da:

U drugom gradu tvojih prijatelja više nema. Lijepo je imati više vremena za sebe, ali prirodno je imati i potrebu za socijalizacijom. U mom slučaju iselili su gotovo svi prijatelji koje sam ovdje imala, otprilike kada i ja na studij. Otišli su u razne Londone, Engleske, Njemačke, SAD-e, Slovenije i druge bjelosvjetske zemlje. Ne vraćaju se ti ljudi, već imaju i obitelji u novim sredinama, kupuju stanove, ovdje se još samo povremeno vrate i to na godišnji odmor – više radi toga da posjete rodbinu nego radi ičega drugoga. Ne osjećaju se više kao stanovnici ove zemlje. Nemaju se razloga vratiti.

Meni se nakon povratka bilo teško povezati s ljudima jer nismo imali zajedničkih tema, životni ritam bio nam je drugačiji, čak i govor.

Najveći izazov bila mi je zato – dosada. Ne mogu reći da nisam imala ništa pametnoga za raditi – u krajnjem slučaju, satima se mogu zabavljati uz dobru knjigu, ili na motoru. Ali društva mi je kronično falilo. Nisam nailazila na osobe s kakvima sam se običavala družiti. Zato sam često bila na liniji ili tipkala sa prijateljicama iz Zagreba. To me i dan danas spašava, kao i povremeni odlasci u Zagreb na nekoliko dana.

 

 

Negativne strane života u manjem gradu:

  1. nedostatak društvenih i edukativnih aktivnosti
  2. teškoće u pronalasku odgovarajućeg društva i kruga ljudi s kojim rezoniramo
  3. manjak poslovnih mogućnosti
  4. lošija zdravstvena skrb
  5. manjak ponude u općenitom smislu

 

Osobno sam, nakon što sam isprva napravila ovaj popis, došla do zaključka da je najbolja ideja ponovno preseljenje natrag u grad koji me oblikovao, osposobio za život i postavio na vlastite noge. Odjednom u Zagrebu više nisam vidjela stres, žurbu, gužvu, smog, već: prilike, druženje, edukaciju, ispunjen život. Najviše me mučio manjak društva i zanimljivih ljudi s kojima bih rezonirala.

Primijetiti ćete da su velikom gradu mnoge stvari, a pritom mislim i na uslužne djelatnosti, cjenovno puno povoljnije nego u nekom provincijskom gradiću, gdje često i kvaliteta pada jer jednostavno ne postoji konkurencija. Kao da su u manjim gradovima vlasnici određenih djelatnosti jednostavno nedovoljno motivirani da više ulažu u svoje proizvode, poslovni prostor, edukaciju osoblja, praćenje novih trendova, a bez dovoljno konkurencije sami udaraju monopol na cijene. Ljudi prihvaćaju ono što im se nudi, jer drugog izbora nema.

 

 

Bila sam već gotovo spremna na odlazak. Srećom pa me život dosad već dobro naviknuo na brza pakiranja i lako snalaženje. Ali onda sam ipak odlučila rodnom gradu dati još jednu priliku, dati mu još malo vremena. Kada sam već godinama u Zagrebu razmišljala o preseljenju natrag neću sada tek nakon pola godine odustati i vratiti se.

Tek negdje nakon godinu dana shvatila sam da više nisam toliko frustrirana okolinom i da sam ju barem djelomično prihvatila. Kao da sam uspjela natjerati srce da sporije kuca pa da samim time i ja sporije funkcioniram. Shvatila sam da više nema potrebe za jurnjavom naokolo i kombiniranjem dana kao partije tetrisa gdje sve i svašta treba nagurati unutar 24 sata i to po najrazličitijim lokacijama velikoga grada.

 

Pozitivne strane života u manjem gradu:

  1. veći mir, manje buke, čak i ako se živi u centru grada
  2. blizina prirode
  3. čišći zrak
  4. nema gužvi u prometu
  5. nema problema s pronalaženjem parkinga, lako se pronalazi besplatan parking
  6. manje stresa (osim ako vas užasno ne stresira pomanjkanje društvenih aktivnosti 😀 )

 

 

 

 


KAKO SE PRILAGODITI?

 

  • Zacrtaš si novi cilj u životu. Razmisliš što želiš raditi. Nemoguće je da ti i manji grad nema nešto za ponuditi. Ako i nema, sigurno i ti sama možeš poraditi na nečemu da to stvoriš.
  • Vizualiziraš budućnost kakvu želiš. Kako želiš da tvoj život izgleda za 5 godina, a da budeš zadovoljna njime?
  • Upoznaš okolicu. Ok, sada možda živiš u minijaturnom gradiću, ali sigurno u blizini ima i drugih mjesta i gradova do kojih nije daleko stići, a koji ipak pružaju nešto novo.
  • Upišeš dodatne aktivnosti i tečajeve i na njima upoznaš ljude koji imaju interese slične tvojima. S novim ljudima pronaći ćeš nove teme za razgovor.
  • Iskoristiš eventualni višak slobodnog vremena (koji si dobila samim time što dnevno ne moraš cca 3 h provesti u prometu) za rad na sebi i onome što te ispunjava – bilo to čitanje, fizička aktivnost, meditiranje, učenje ili bilo što drugo što će ti napuniti baterije.
  • Daj vremena novoj okolini. Kažu da je preseljenje jedan od najvećih stresova u životu. Ne srljaj, daj si vremena da se dojmovi i emocije slegnu i da se prilagodiš novoj svakodnevici i tada ćeš jasnije vidjeti na čemu si. 
  • Ako te muči činjenica da je u manjem gradu manja ponuda tebi zanimljivih poslova sjeti se da uvijek sama možeš kreirati posao za sebe. Ako is mlada osoba nude ti se poticaji za samozapošljavanje (provjeri na HZZ-u), a uvijek možeš ponuditi i dodatne individualne usluge poput davanja instrukcija, dodatnog honorarnog posla (ovisno o tome što ti je struka i u čemu si dobra). 

 


 

Na kraju svega zapamti da je život samo jedan i imaš samo jednu priliku iskoristiti njegov puni potencijal. Nemoj da ti se desi da jednog dana žališ što, dok si bila mlada, nisi učinila nešto što te jako privlačilo.

Ako te okolina sputava promjeni je, ali prvo joj daj šansu. Kao i sebi. Samo nemoj nikada okolinu koristiti kao izgovor. Takav stav uvući će te u neželjeno raspoloženje. Zapamti da si sama kreatorica svoje sudbine. Na kraju dana, tvoja sreća je najbitnija.

 

 


 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *